Američki kongresmeni traže hitno objašnjenje zbog ukidanja sankcija
Odluka administracije Donalda Trampa da 29. oktobra ukloni Milorada Dodika, članove njegove uže porodice i desetine njegovih najbližih političkih i poslovnih saradnika sa američke SDN liste izazvala je snažnu političku buru u Vašingtonu. Ovaj potez, koji se desio gotovo iznenada i bez javnog obrazloženja, natjerao je dvojicu utjecajnih kongresmena – Gregorija Miksa (Gregory W. Meeks) i Bila Kitinga (Bill Keating) – da upute oštro, direktno i zabrinjavajuće pismo sekretaru Trezora Skotu Besentu (Scott Bessent) i državnom sekretaru Marku Rubiju (Marco Rubio).
Njihov zahtjev je jasan: žele detaljno objašnjenje ko je, kada i iz kog razloga donio odluku koja ide protiv dosadašnje američke politike prema Bosni i Hercegovini, te kakve su posljedice ta odluka već proizvela na terenu. Upozoravaju da se radi o opasnom presedanu koji bi se mogao protumačiti kao odustajanje SAD-a od dugogodišnjih principa – a ti principi su decenijama bili usmjereni na zaštitu Dejtonskog mirovnog sporazuma i stabilnosti u regionu.
Osjećaj nekažnjivosti i poruka Dodikovim strukturama moći
U pismu se naglašava da su Sjedinjene Države tokom posljednjih trideset godina bile ključni garant implementacije Dejtona. Kongresmeni upozoravaju da je Trampov potez “direktno suprotan dvostranačkoj vanjskoj politici” koja je, uprkos promjenama administracija, ostajala dosljedna kada je riječ o sprečavanju secesionističkih ambicija u Bosni i Hercegovini.
Meeks i Keating tvrde da je ukidanje sankcija Dodiku i njegovoj mreži saradnika stvorilo opasan utisak nekažnjivosti među političkim strukturama u Republici Srpskoj. Poručuju da je time Dodikovim „destabilizatorima“ dat signal da mogu nastaviti sa starom retorikom – prijetnjama secesijom, odbacivanjem odluka državnih institucija i sistematskim potkopavanjem suvereniteta BiH.
Kao posebno alarmantan element, kongresmeni ističu činjenicu da Dodik uprkos višegodišnjim upozorenjima, međunarodnim sankcijama i nedavnoj, pravosnažnoj presudi Ustavnog suda BiH – koja mu je izrekla godinu dana zatvora (zamjenjivu novčanom kaznom) i šestogodišnju zabranu političkog djelovanja – nije promijenio svoje ponašanje. Naprotiv, oni tvrde da Dodik nastavlja istom političkom strategijom: negiranjem državnih institucija i aktivnim rušenjem ustavno-pravnog poretka.
Fokus na porodicu – Igor i Gorica kao dio Dodikovog sistema
Posebna pažnja u pismu posvećena je Dodikovoj porodici, prije svega njegovom sinu Igoru i kćerki Gorici. Kongresmeni tvrde da su upravo oni, koristeći političku i institucionalnu kontrolu svog oca, navodno stekli ličnu korist kroz „koruptivne veze“ i zloupotrebu utjecaja.
U dokumentu se sugerira da porodica Dodik čini centralnu jezgru političko-poslovne mreže koja godinama destabilizuje BiH, kontroliše ključne resurse u RS-u i profitira od monopola povezanih s javnim institucijama. Zbog toga ukidanje sankcija prema njima, smatraju kongresmeni, dodatno oslabljuje poziciju SAD-a kao zaštitnika vladavine prava u regionu.
Reakcija struke – Huskić: Ovo pokazuje ozbiljan raskol u Washingtonu
Politički analitičar Adnan Huskić u izjavi za „Avaz“ naglašava da pismo Miksa i Kitinga otkriva mnogo dublji problem od samog pitanja sankcija.
Prema njegovom mišljenju, cijela situacija ukazuje na ozbiljan manjak komunikacije unutar američkog državnog aparata – posebno između Kongresa i Bijele kuće.
“Odluku nije donio vrh administracije”
Huskić ističe i jedan zanimljiv detalj: pismo nije adresirano direktno predsjedniku SAD-a. To, prema njegovoj procjeni, govori da odluka vjerovatno nije donesena na najvišem nivou, već na nižim, operativnim segmentima administracije, što dodatno otvara pitanje ko je imao interes da se sankcije uklone i na koji način je odluka prošla bez šireg konsultovanja.
Republikanci vraćaju političku snagu
Huskić navodi i da republikanski dio Kongresa koristi ovu situaciju kako bi povratio dio utjecaja koji je novo rukovodstvo Trampove administracije delegiralo Bijeloj kući. Drugim riječima, ovo pitanje postaje alat u unutrašnjim političkim borbama u Vašingtonu, gdje se balans moći ponovo preispituje – a BiH je kolateral u širem američkom političkom sukobu.