Prije više od dva milenija Darije Veliki je urezivao molitvu u kamen, tražeći zaštitu za Perziju od tri najveće prijetnje – neprijatelja, suše i laži. Današnji Iran suočava se upravo s tim izazovima: dugotrajnim zapadnim sankcijama, šestom godinom ekstremne suše i manipulacijama vlasti oko upravljanja vodama, što zemlju dovodi na rub kolapsa.
„Neka Bog zaštiti ovu zemlju od neprijatelja, suše i laži“, stoji u drevnom zapisu iz vremena vladavine Darija Velikog. Ove tri opasnosti oduvijek su pratile Iran, a danas se isprepliću na načine koji prelaze granice historijskih poređenja.
Dolaskom Donalda Trumpa ponovo u Bijelu kuću ojačale su veze SAD-a i Izraela, a pritisak na Iran dodatno je pojačan. Sankcije nisu bile samo ekonomske i diplomatske – zemlja je ove godine bila suočena i s oružanim udarima.
Suša kao najveći neprijatelj
Ipak, najveća prijetnja ne dolazi iz političkih centara moći, već iz prirode. Iran je ušao u svoju šestu godinu ekstremne suše. Kiše gotovo da ne padaju, rijeke presušuju, a rezervoari se prazne do krajnjih granica, prenosi Forbes.
U pojedinim gradovima već je smanjen dotok vode, uvedene su redukcije, a vlasti upozoravaju da bi, ukoliko se situacija ne popravi, moglo doći i do evakuacije stanovništva. O mogućim evakuacijama govori se čak i u Teheranu, metropoli s više od 15 miliona stanovnika.
Stručnjaci ovakvo stanje nazivaju „vodenim bankrotom“. Vlasti su decenijama crpile mnogo više vode nego što priroda može nadoknaditi, a posljedice tog pristupa sada postaju dramatično vidljive.