Iranski režim proživljava najopasnije trenutke u svojoj 47-godišnjoj historiji
Ono što je 28. decembra prošle godine započelo kao lokalizirani ekonomski bunt trgovaca u Teheranu, za manje od dvije sedmice preraslo je u koordinirani politički ustanak koji je zahvatio svih 31 provinciju te islamske države.
Do danas je, prema podacima novinske agencije prosvjednika HRANA, ubijeno najmanje 38 demonstranata, među kojima je šestero djece. Organizacija NCR-Iran izvještava o više od 2.200 uhapšenih građana. No, za razliku od ranijih talasa nemira, izvještaji s terena sugeriraju da je strah promijenio stranu – dok se režim u pojedinim regijama povlači, unutar samog vrha vlasti vlada panika, dodatno pojačana nedavnim padom ključnih saveznika u Damasku i Caracasu.
Nema interneta, prekinute i telefonske linije
Organizacija za nadzor interneta NetBlocks potvrdila je sinoć dramatičan pad povezanosti u Iranu. Prema njihovim podacima, došlo je do potpunog gubitka konekcije kod glavnog državnog operatera (TCI) u Kermanšahu, gradu koji je postao jedno od žarišta otpora.
Istovremeno, BBC i CBS News izvještavaju o „digitalnom mraku“ u samom Teheranu, gdje su telefonske linije i internet prekinuti neposredno nakon poziva prijestolonasljednika u egzilu na masovne proteste. Analitičari upozoravaju da ovakvi prekidi obično služe kao paravan za najteže oblike policijske brutalnosti, skrivenih od očiju svjetske javnosti.
Sve je krenulo od ekonomske katastrofe i kolapsa iranske valute
Okidač za eksploziju nezadovoljstva bio je potpuni kolaps iranskog rijala, koji je 6. januara dostigao historijsko dno od 1,5 miliona za jedan američki dolar, izvještava Al Jazeera. Uz inflaciju hrane od 72 posto, život prosječnog Iranca postao je praktično neodrživ.
U očajničkom pokušaju da kupi socijalni mir, vlada u Teheranu najavila je hitnu mjeru – mjesečnu naknadu od sedam dolara (oko 6,5 eura) za 71 milion građana, navodi BBC. Analitičari ovaj potez vide kao dokaz potpune panike, dok su demonstranti na ulicama mjeru dočekali s prezirom.
Prema navodima Iran Internationala, slogani su se brzo promijenili iz ekonomskih u revolucionarne: „Ni Gaza ni Libanon, život dajem za Iran“ i „Smrt diktatoru“ (odnosi se na vrhovnog vođu Hameneija).
Kolaps režimske vlasti i pad gradova
Najdramatičniji prizori dolaze iz zapadnih provincija. Agencija i24News i opozicioni portali izvještavaju da su gradovi Abdanan i Malekšahi u provinciji Ilam faktički izvan kontrole centralne vlasti.
Ovu eskalaciju potvrdio je i Institut za proučavanje rata (ISW), koji u svojoj analizi navodi da su demonstranti u zapadnom Iranu uspjeli preuzeti kontrolu nad lokalnim sjedištima vlasti i sigurnosnim bazama
Prema ISW-u, gubitak ovih gradova ukazuje na kritične slabosti režimskog aparata prisile, koji se suočava s logističkim kolapsom pokušavajući istovremeno odgovoriti na stotine žarišta širom zemlje. Snimci koje je verificirao BBC prikazuju demonstrante koji potiskuju snage sigurnosti u Mašhadu i otvoreno pozivaju policiju da im se pridruži u Bandar Abasu.
Avdagić: Bio bih zapanjen da Trump Iranu uradi ono što je Venezueli
Hrvatski vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić poziva na oprez pri povlačenju direktnih paralela s Venezuelom, naglašavajući specifičnu težinu iranske države.
„Iran je, prije svega, ozbiljna država s dubokim institucionalnim korijenima. Bez obzira na to kako ko gleda na tamošnji režim, moramo priznati postojanje čvrste državne strukture. Upravo zato bio bih zapanjen da Trumpova administracija ovo uspije riješiti po brzom venecuelanskom receptu. Postoji suštinska razlika: Nicolása Madura su godinama održavali Kubanci, dok Iranci imaju vlastiti, autohtoni odbrambeni sistem i sami se čuvaju. To je bedem koji se ne ruši preko noći“, rekao je Avdagić za Index.
„Ne smijemo podcijeniti nedavne udare na iranske nuklearne kapacitete. To je bila operacija najvišeg stepena ozbiljnosti koja možda u javnosti nije dobila zasluženi respekt s obzirom na strateške implikacije. Ti napadi su Iranu oduzeli njegov najvažniji adut odvraćanja, ostavljajući režim ranjivijim nego ikada prije, što direktno utiče na trenutnu nesigurnost Teherana“, dodaje on.
„Ovo što danas gledamo potpuni je preokret. Svijet je u kratkom vremenu postao sasvim novo mjesto jer Donald Trump ne samo da vlada, on u potpunosti kontroliše globalni narativ. Amerikanci su godinama suzdržavali svoju moć, birajući kada će je pokazati. Sada svjedočimo demonstraciji te moći koja redefinira mnoge odnose“, kaže Avdagić, osvrćući se na nedavne svjetske događaje i povezujući ih s jednim važnim procesom koji slijedi ove godine.
„U pozadini svega stoji i pragmatična američka politika. Krajem godine u SAD-u se održavaju izbori na sredini mandata koji će odlučiti ko zaista parlamentarno upravlja Amerikom. Sve ovo što Trump radi, koliko god bilo geopolitičko, jednim dijelom usmjereno je i prema američkom biračkom tijelu“, zaključuje Avdagić.
Prošle godine pao Assad, nedavno Maduro – je li Hamenei sljedeći?
Psihološki udarac režimu dodatno je pojačan dramatičnim padom Nicolása Madura u Venezueli. Kako piše Arash Azizi za The Atlantic, Madurino svrgavanje, koje se dogodilo 3. januara, na šestu godišnjicu ubistva Qassema Soleimanija, izazvalo je šok u Teheranu.