Muhasilović je detaljno objasnio vojna dešavanja na istoku Sirije, gdje su snage Damaska, uz ključnu koordinaciju s Turskom, u izuzetno kratkom roku potisnule SDF.
U emisiji ‘Istraga sedmice’ na Hayat televiziji gostovao je Jahja Muhasilović, jedan od najistaknutijih poznavalaca Bliskog istoka iz Bosne i Hercegovine. Povod razgovora bila su dramatična geopolitička pomjeranja u Siriji i širem regionu, koja, prema njegovoj analizi, mijenjaju dosadašnji poredak snaga i otvaraju novu fazu rivalstava između regionalnih i globalnih aktera.
Muhasilović je detaljno objasnio vojna dešavanja na istoku Sirije, gdje su snage povezane s Damaskom, uz ključnu koordinaciju s Turskom, u izuzetno kratkom roku potisnule Sirijske demokratske snage (SDF). Posebno je naglasio da je percepcija o ‘kurdskoj teritoriji’ često pogrešna, jer većinu područja južno od Hasake (Al-Hasakah) čine arapska plemena, koja su godinama bila nezadovoljna upravom SDF-a.
Zauzimanje Rake (Ar- Raqqa) i područja istočno od Eufrata ima prije svega strateški i ekonomski značaj. Upravo se na tom prostoru nalaze najvažnija naftna polja Sirije, koja su ranije služila kao finansijska okosnica ISIL-a, a potom i SDF-a. Povratkom ovih resursa pod kontrolu Damaska, rješava se i dugogodišnji problem nestašica električne energije i goriva, jer država ponovo dobija pristup hidroenergetskim i naftnim kapacitetima.
Američko ‘zeleno svjetlo’ i uloga Turske
Prema Muhasiloviću, ovakav rasplet ne bi bio moguć bez prešutne saglasnosti Sjedinjenih Američkih Država. Iako su Amerikanci zadržali ograničeno vojno prisustvo, od početka su znali da bez ozbiljne kopnene sile, turske, ne mogu kontrolisati sjeveroistok Sirije. Turska je, s druge strane, kroz godine konsolidovala sirijsku opoziciju, logistički i vojno je osnažila i postala ključni faktor na terenu.
Strateška greška SDF-a, smatra Muhasilović, bila je odbijanje integracije u sirijsku državu uz maksimalističke zahtjeve za širokom autonomijom, vlastitom vojskom i policijom. U trenutku kada su Amerikanci procijenili da će Damask i Ankara nastaviti ofanzivu, odlučili su se povući, što je dovelo do brzog kolapsa SDF-ove kontrole.
ISIL kao instrument destabilizacije
Iako je teritorijalni ‘kalifat’ poražen, Muhasilović upozorava da ISIL ostaje ozbiljna sigurnosna prijetnja. Ćelije ove organizacije i dalje djeluju, posebno u pustinjskim područjima, i mogu biti aktivirane kao sredstvo dugoročne destabilizacije Sirije.
U tom kontekstu posebno ističe interes Izraela da Sirija ne postane stabilna i funkcionalna država. Kontinuirani nemiri, radikalizacija i fragmentacija, prema njegovoj ocjeni, Izraelu služe kao opravdanje za vojne upade i širenje tampon-zone, posebno u pravcu Golana. Sličan interes, dodaje, imaju i Ujedinjeni Arapski Emirati, kojima ne odgovara uspješan politički model blizak idejama Muslimanskog bratstva.
Propast ‘Davidovog koridora’
Jedna od ključnih tačaka analize bila je propast tzv. ‘Davidovog koridora’ odnosno plana koji je trebao povezati teritorije pod kontrolom SDF-a s Izraelom kroz sirijsku pustinju. Taj koridor imao je za cilj dugoročnu destabilizaciju Sirije i Iraka, kao i strateško suzbijanje Irana i Turske. Gubitkom teritorija uz Eufrat, taj koncept je, prema Muhasiloviću, faktički propao, iako ne isključuje nove pokušaje destabilizacije kroz aktivaciju ISIL-a.
Novi sunijski blok i zaokret Saudijske Arabije
Muhasilović je posebno naglasio promjenu paradigme na Bliskom istoku. Turska je, prema njegovoj procjeni, postala vodeća regionalna sila, dok je Iran značajno oslabio gubitkom utjecaja u Siriji i Libanu. U takvom okruženju Saudijska Arabija prepoznaje potrebu za saradnjom s Turskom i Katarom, uprkos ranijim tenzijama.
Zaokret Rijada objašnjava geopolitičkim realizmom, Iran više nije dominantna prijetnja, dok savez Emirata i Izraela postaje sve veći problem za saudijske interese, naročito u Jemenu i na Crvenom moru. Kontrola strateških tačaka poput Bab el-Mandeba dobija centralni značaj, a Emirati se, prema Muhasiloviću, sve češće pojavljuju kao operativni izvršioci izraelskih interesa u Africi i na Arapskom poluotoku.
Iran trenutno nije prioritet
Govoreći o mogućem američkom vojnom udaru na Iran, Muhasilović se složio da takav scenario trenutno nije izvjestan. Iran je oslabljen, njegovi regionalni kapaciteti su značajno smanjeni, a fokus Izraela se, kako tvrdi, sve više preusmjerava ka Turskoj i Saudijskoj Arabiji.
Donald Trump, s druge strane, pokazuje pragmatičan pristup, svjestan da bez Turske, Saudijske Arabije i zaljevskih država SAD ne može zadržati ozbiljan utjecaj na Bliskom istoku.
Izrael i Turska – sukob koji visi u zraku
Na kraju razgovora, Muhasilović je otvoreno rekao da je direktni sukob Izraela i Turske pitanje vremena. Dvije zemlje se već sada dodiruju u Siriji, a incidenti, poput izraelskog bombardovanja u trenutku turskog širenja vojnih baza, pokazuju dubinu rivalstva. Ipak, smatra da bi u eventualnom direktnom sukobu, bez otvorene zapadne pomoći Izraelu, Turska imala stratešku prednost, posebno u pogledu ljudstva i bespilotne vojne tehnologije (dronova).
Zaključak Muhasilovićeve analize bi bio da Bliski istok ulazi u novu fazu, u kojoj se stari savezi raspadaju, novi formiraju, a Sirija postaje poligon za redefinisanje regionalne moći. Izrael se, prema njegovoj ocjeni, nalazi u sve nezahvalnijoj poziciji, dok Turska i Saudijska Arabija postepeno preuzimaju ulogu ključnih igrača u oblikovanju budućnosti regije.