Predsjednik Ukrajine uzdrmao je Evropu, nazvao je „salatom“ i u emotivnom govoru, ispunjenom surovim istinama, zahtijevao da ispuni svoj globalni potencijal, piše urednik za svjetska pitanja Sam Kiley.
Svjetski ekonomski forum ostao je nijem pred tom opomenom. Globalni lideri, poslovni magnati i evropski birokrati nelagodno su se vrpoljili.
Pred njima je stajala ratom očvrsnuta figura koju specijalne snage Vladimira Putina uporno nisu uspjele ubiti — čovjek koji predvodi naciju koja se kod kuće smrzava na minus 20 stepeni, dok njeni vojnici brane Evropu, i koji ih je prisilio da progutaju vlastitu umanjenu veličinu i značaj.
Dok se njegova zemlja približava petoj godišnjici Putinove invazije punog razmjera, ali i dvanaestoj godini odbrane od Rusije, Zelenski je podsjetio Evropljane u publici koliko su malo učinili.
Rekao im je da nisu uspjeli uspostaviti jedinstven stav o Grenlandu. Nisu uspjeli pružiti podršku „krvoproliću“ u Iranu. Zahvalio je na pomoći koju je Ukrajina dobila — ali je jasno poručio da od Evrope očekuje mnogo više u vremenu kada se stari svjetski poredak raspada.
Evropu je dodatno izazvao podsjećajući na poteze čovjeka koji najviše doprinosi rušenju tog starog poretka.
„Predsjednik Trump je predvodio operaciju u Venezueli i Maduro je uhapšen. Oko toga su postojala različita mišljenja. Ali činjenica ostaje — Maduro se nalazi na suđenju u New Yorku.
„Žao mi je, ali Putin nije na suđenju. A ovo je četvrta godina najvećeg rata u Evropi od Drugog svjetskog rata“, primijetio je Zelenski.
Ukrajinski predsjednik dotakao se teme koja se sve češće pojavljuje u Davosu: da je krajnje vrijeme da „srednje sile“ u Evropi shvate kako, zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom i Kanadom, mogu činiti snažan blok sam za sebe.
„Prečesto se Evropljani okreću jedni protiv drugih — lideri, stranke, pokreti i zajednice — umjesto da stanu zajedno kako bi zaustavili Rusiju, koja svima donosi istu destrukciju.
Umjesto da postane istinska globalna sila, Evropa ostaje lijep, ali rascjepkan kaleidoskop malih i srednjih sila.
Umjesto da preuzme vodeću ulogu u odbrani slobode širom svijeta, posebno u trenucima kada se fokus Amerike pomjera drugdje, Evropa djeluje izgubljeno, pokušavajući uvjeriti predsjednika SAD-a da se promijeni — ali on se neće promijeniti.
Predsjednik Trump voli ono što jeste i kaže da voli Evropu, ali neće slušati ‘ovakvu Evropu’.“
Bio je to još jedan ubod Zelenskog — „ovakva Evropa“. Time je mislio na beskičmenu Evropu, sporu u odbrani vrijednosti za koje tvrdi da ih zastupa.
Nije morao to izričito reći, ali je bilo jasno: kada su se Evropljani ipak suprotstavili Trumpu i zaprijetili trgovinskim ratom zbog Grenlanda, američki predsjednik je uzmaknuo.
„Jedan od najvećih problema današnje Evrope — iako se o tome rijetko govori u njihovom načinu razmišljanja — jeste to što su neki evropski lideri iz Evrope, ali ne uvijek i za Evropu. Evropa se i dalje više doživljava kao geografija, historija i tradicija, a ne kao stvarna politička snaga, ne kao velika sila.
Neki Evropljani su zaista snažni, to je tačno. Ali mnogi govore da moramo ostati jaki, dok istovremeno uvijek žele da im neko drugi kaže koliko dugo trebaju ostati jaki — po mogućnosti do sljedećih izbora. A po mom mišljenju, tako ne funkcioniše velika sila. Lideri kažu: ‘Moramo braniti evropske interese’, ali se nadaju da će to neko drugi učiniti umjesto njih.“
Zelenski je bio najglasniji i najupečatljiviji glas u pozivu Evropi da se trgne i prihvati vlastiti potencijal moći.
Iste pozive na djelovanje uputili su i Mark Carney, premijer Kanade, te predsjednik Finske Alexander Stubb, zajedno s Keithom Kelloggom, donedavnim specijalnim izaslanikom Donalda Trumpa za Kijev.
Posljednja dvojica su se složila da Rusija ne može dobiti rat protiv Ukrajine.