Begić: Ministri ‘Trojke’ ne znaju kako im se zovu mentori, a naš pravni sistem traži prave znalce

‘Ovdje odgovor nije jednostavan. Na prvi pogled čini se, i to jeste doista tako, da je dotični gospodin koji je donio tu odluku zapravo poništio pravo, da tako kažemo, veta u Vijeću ministara. Zapravo poništio je ministre ‘Trojke’ , ali nije ovo prvi put. Vidite, mi smo zemlja ustavnih presedana, jer imamo angloamerički model ustavnog normiranja, odnosno naš je Ustav kratak i baziran je na principima i ne propisuje sve detalje. Čak su i zakoni takvi da većinu stvari ostavljaju otvorenim. Zato vam se nekada može desiti da odluka koja se donosi na prvi pogled nije u skladu sa zakonom. I ni ovo nije prvi put. Naprimjer, presedan koji se desio, sjećate se kada je Evropski sud u slučaju Slavena Kovačevića tražio očitovanje Vijeća minstara. Vijeće minstara o tome nije odlučivalo kao ni sada. Nego je predsjedavajuća Borjana Krišto poslala očitovanje, što je jedan negativan primjer. Ali imate i pozitvnih primjera u korištenju tih ovlasti. Naprimjer, evo ovo javnost u BiH ne zna. I ovo ja sad ću prvi put iznijeti javno, vezan je primjer za 2014. godinu. Na tom primjeru ćete najbolje vidjeti šta je zapravo naš ustavni sistem i koliko je on kompleksan. I koliko on zahtijeva pilote koji su jako dobro obučeni i koji imaju kičmu, koji znaju šta rade i koji se ne plaše da povuku te poteze. Dakle, 2014. smo se prvi put kvalifikovali na svjetsko prvenstvo u nogometu, ali se moglo desiti da ne odemo na to svjetsko prvenstvo, jer je FIFA tražila od Bosne i Hercegovine i VADA, dakle Međunarodna organizacija za borbu protiv dopinga, da u naš pravni sistem implementiramo pravila za borbu protiv dopinga, koja su vrlo kompleksna i taj kodeks, dakle, broji na stotine članova. Dakle, vrlo ozbiljna stvar je u pitanju. Tada je to bilo nemoguće , zbog istih blokada kao sad, to uraditi kroz zakon.
A onda sam se ja dosjetio da direktor Agencije za borbu protiv dopinga ima mogućnost da svojim pojedinačnim aktom, odnosno instrukcijom, ta pravila uvede u naš pravni poredak. I ta pravila su i danas na snazi ne po osnovu zakona kojeg je donijela parlamentarna skupština, ne po osnovu podzakonskog akta kojeg je donijelo viječe ministara kao kolektivni organ, nego po osnovu instrukcije koje je donio inokosni pojedinačni organ, direktor Agencije. Nama su potom svi ti sportski savezi odgovorili da je njima bitno da je to dio pravnog poretka i prihvatili su to rješenje. Mi imamo anglo-američki model ustavnog normiranja. To je kratak ustav. On ne ulazi u detalje. On je skup principa’ pojašnjava profesor Begić i potom poentira:

Pravo pitanje je zašto bošnjački ministri ne koriste tu mogućnost. Zašto bošnjački ministri, kada ključne, važne odluke na Vijeću ministara budu blokirane, u skladu sa zakonom o Vijeću ministara, se ne pozovu na neki legitimni cilj iz ustava i ne iskoriste mogućnost da oni kao pojedinci u pravni sistem uvedu određene odluke. Ali ja znam zašto to ne rade. Prvo, ne znaju, oni jednostavno ne znaju. U Vijeću ministara sjede ljudi koji ne znaju ko su im mentori bili. Koji ne znaju odakle su uopšte tu došli. Još se snabivaju, a pri tome nisu ni hrabri. Kažu: ‘Jao nemoj. Pa gdje to piše?’ Pa u tome i jeste suština tog dejtonskog prelomnog momenta koji se je desio kada smo mi evropsko kontinentalni sistem zapravo zamijenili tim angloameričkim. Naš ustav je dejtonski, on je rađen na angloameričkoj pravnoj tradiciji, naglašava profesor Begić i daje još jedan primjer:
Naredno važno pitanje je zašto Predstavnički dom nije imenovao ministra sigurnosti. Predstavnički dom ga imenuje, jel tako? Pa valjda vrijedi pravilo lex posterior derogat legi priori, odnosno kasnija odluka derogira raniju odluku itd. Jel mogao to Predstavnički dom urediti svojim poslovnikom? Da ne ulazi ni u čiju nadležnost? Dakle, uvijek ima mogućnost, ali naš ustavni poredak je jedan vrlo kompleksan stroj koji se značajnim dijelom zasniva na pravnoj tradiciji angloameričkoj, koja je lokalnim ljudima nepoznata. E zato nam trebaju vješti i hrabri piloti da pilotiraju tim strojem. Evo vidimo danas, znači, Vijeća ministara nije mogla donijeti odluku i ministar je pojedinačnim aktom, vjerovatno će se pozvati na legitimni cilj, građani, komunikacije, protok, roba, usluga, što su ustavne kategorije, donio tu odluku.

Dakle, naš sistem je vrlo kompleksan. On zahtjeva vrhunske pilote, zahtjeva hrabre ljude, koji neće pitati ‘a gdje to piše?’ Poenta je u tome što ne piše, a što možeš da uradiš. I da se pozoveš na ustavni princip i da doneseš odluku koja je u interesu ove države i da neke procese odblokiraš, jasno u svom odgovoru detektuje profesor Begić razloge zašto na mjestima donošenja odluka morate imati hrabre znalce ili kako je on naveo ‘pilote’.

Pa pravo da vam kažem, ja sam mislio da je gospodin Amidžić musliman. Pošto on ima prezime Amidžić, koje vodi i porijeklu od imenice Amidža. To je izvorno turska riječ. A onda ako ćemo pričati na taj način, doista ako pogledate gospodina Amidžića dakle, Turgut original, Turčin pravi, Anadolac. Za razliku od mene recimo. Ja mogu čitav život u Štokholmu živjeti bez papira, ne bi me niko pogledao. Njega bi sa svim papirima zaustavili svakih 50 metara. Ako ćemo pričati na taj način. Dakle, ja sam mislio da je čovjek musliman. Amidžić. Nije Strinić ili Stričević. Tako da je to vrlo zanimljivo za porazmisliti. I s obzirom na njegovu fizionomiju i s obzirom na prezime koje nosi, kakve on korijene vuče i odakle ih vuče, ja tu ne želim da nagađam, ali ako smo došli do toga, onda, evo, znamo i mi na taj način pričati. Dakle, moguće je i da može biti da gospodin Amidžić ima i neki kompleks zbog toga, iz kojeg razloga ne znam’ naglašava profesor Begić.