Na ‘Dan mladosti’ pokušali su ubiti mladost Tuzle.
U večerašnjem izdanju emisije ‘7Plus’ sjećamo se ovog užasnog ratnog zločina, za koji je general vojske RS Novak Đukić pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora. On je nakon izricanja presude pobjegao u Srbiju, gdje se i danas skriva od bosanskohercegovačkog pravosuđa, dok pravosuđe Srbije izbjegava da ga procesuira i preuzme obavezu osiguranja izdržavanja njegove kazne.
Sa nama u emisiji bili su profesor Berko Zečević, vojni analitičar i sudski vještak koji je pripremio balistički izvještaj o udaru granate kalibra 131 mm na ‘Tuzlansku kapiju’, Dino Kalesić, otac najmlađe ubijene osobe, malog Sandra, koji je imao samo dvije i po godine, te Samir Huseinefendić, preživjeli svjedok i jedan od najteže ranjenih, danas stopostotni invalid koji živi prikovan za invalidska kolica.
Odgovarajući na pitanje da li će Bosna i Hercegovina dočekati da presuđeni ratni zločinac za ubistvo 71 osobe, uglavnom mladih ljudi, Novak Đukić bude izručen i upućen na izdržavanje kazne, profesor Zečević je vrlo pesimističan, uz jasnu poruku koju, kako kaže, moramo zapamtiti:

Ne mislim da će Đukić ikada otići u zatvor ili da će se ikada bilo šta promijeniti. Mislim da se mi trebamo promijeniti. U smislu da nikada više ne dopustimo da nam se dese 1992. ili 1995. To znači da moramo biti ekonomski, politički i vojno stalno jaki. Moramo imati jaku namjensku, odnosno vojnu industriju. Ne smijemo više dopustiti da imamo ljude u okruženju koji nas mogu nekažnjeno ubijati, jasan je profesor Zečević.

function r(){if(st(n),n.value===iy){let o=null;throw new M(-950,o)}return n.value}

Govoreći o stalnom životu sa bolom gubitka dvogodišnjeg djeteta koje je te večeri izveo u šetnju, otac ubijenog Sandra, najmlađe žrtve ‘Tuzlanske kapije’, Dino Kalesić smatra da bi ovaj zločin, kao i svi drugi u Bosni i Hercegovini, trebali ući u udžbenike:

Naravno, želim da dam podršku onome što je rekao profesor Zečević, a kao svoju poruku onima koji nas gledaju želim ponoviti ono za šta se već dugo vremena zalažem i borim: ‘Tuzlanska kapija’, ali i sve bosanskohercegovačke kapije, trebale bi ući u udžbenike. Mislim da je to najispravniji način da se materija oblikuje na bazi činjenica, istine, bez osuda i bez poziva na revanšizam, kako bi naraštaji koji dolaze – generacije naše djece i djece njihove djece – imali činjenice i pravu istinu o svemu što se desilo u BiH. Ne samo, dakle, o Tuzlanskoj kapiji, nego o svim bosanskohercegovačkim kapijama. Smatram da su prihvatanje krivice i priznavanje zločina jedini ispravan put da se na ovim prostorima ponovo živi normalno, poručio je Kalesić.

function r(){if(st(n),n.value===iy){let o=null;throw new M(-950,o)}return n.value}

Jedan od preživjelih, teško ranjeni Samir Huseinefendić, uz veliki napor prisjeća se te večeri, ističući da se i ovom prilikom želi zahvaliti svim ljekarima u UKC-u koji su radili te večeri, kao i građanima Tuzle koji su svojim automobilima prevozili ranjene:

Ja bih prije svega da se zahvalim na pozivu i prilici da govorim o toj večeri i granatiranju. Sve što je rekao Dino Kalesić u potpunosti podržavam, ali se posebno želim zahvaliti svim radnicima UKC-a koji su te večeri pomagali nama ranjenicima, kao i osobama koje su svojim automobilima pomogle da se ranjeni i ostali prebace do bolnice, kazao je Huseinefendić, a potom podijelio i svoju zabrinutost zbog zaborava:
‘Omladina kao omladina – čini mi se da sve manje shvataju, kao i sam grad Tuzla, kako je to bilo i zašto se ta uspomena mora čuvati. Kao što je Dino rekao, roditelji ubijene djece sada već odlaze. Pitanje je koliko je braće i sestara još ovdje sa nama. Sve čini se, ide u zaborav, ali, koliko ćemo uspjeti da ne dopustimo da ovaj zločin padne u zaborav zavisi od nas koji smo preživjeli, ali i od grada Tuzle, kantona i svih onih koji nešto znače u ovom gradu – da ne prestanu govoriti o ovom zločinu, naglasio je Huseinefendić.

Svakako pogledajte cijeli razgovor kako biste saznali sve detalje o ovoj noći, sjećanjima učesnika, ali i priču o tome kako je jedva izrađen balistički izvještaj koji je doveo do osuđujuće presude ratnog zločinca Novaka Đukića na 20 godina zatvora za ubistvo 71 i ranjavanje više od 100 osoba na današnji dan prije 31 godinu u Tuzli.