Zašto Bill Gates masovno kupuje poljoprivredno zemljište u SAD-u
Šta zapravo želi suosnivač Microsofta – čovjek koji je bogatstvo stekao u nematerijalnom svijetu softvera i binarnog koda – s desetinama hiljada hektara američke zemlje? Iako pitanje zvuči gotovo kao šala, odgovor je krajnje ozbiljan.
Bill Gates je, bez velike medijske pažnje, izgradio portfelj od više od 100.000 hektara poljoprivrednog zemljišta širom Sjedinjenih Američkih Država, čime je postao najveći privatni vlasnik obradive zemlje u zemlji. Riječ je o razmjerama koje ovu priču izdižu daleko iznad obične investicije.
Tiha kupovina zemlje širom 19 saveznih država
Kupovine se uglavnom realizuju putem njegove privatne investicione kompanije Cascade Investment. Umjesto koncentracije na jednu regiju, Gatesova zemlja je rasuta širom 19 saveznih država, od plodnih ravnica Nebraske do sušnih, ali strateški važnih polja Arizone.
Da bi se razumjela veličina ovog portfelja, dovoljno je znati da je 100.000 hektara gotovo dvostruko više od površine države Andore i čini oko 1% ukupnog poljoprivrednog zemljišta u SAD-u. Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, čak 30% američke obradive zemlje danas je u vlasništvu ljudi koji se ne bave aktivno poljoprivredom, već je izdaju u zakup.
Zašto je zemlja “zlato” 21. stoljeća
Ove parcele nisu kupljene nasumično. Riječ je o strateškim ulaganjima u ograničen i nezamjenjiv resurs – zemlju. Kao investicija, poljoprivredno zemljište se pokazalo izuzetno stabilnim, s prosječnim godišnjim prinosom od oko 5% iznad inflacije tokom posljednjih 30 godina.
Za finansijski iskusne investitore, poput Gatesa i njegovog tima, ovo nije emotivna odluka, već hladna računica: zemlja ne nestaje, ne može se “štampati” i uvijek proizvodi ono što je čovječanstvu najpotrebnije – hranu.
Nejasni odgovori i više paralelnih motiva
Kada su ga korisnici Reddita, tokom jednog “Ask Me Anything” intervjua, direktno pitali zašto agresivno kupuje zemlju, Gatesov odgovor bio je neuobičajeno neodređen. U jednom trenutku tvrdi da to “nije povezano s klimom”, da bi odmah zatim dodao da je poljoprivreda ključna i da produktivnije sjeme može spriječiti krčenje šuma i pomoći Africi.
Ova kontradiktornost sugeriše da ne postoji samo jedan motiv, već kombinacija filantropije, pragmatizma i profita.
Filantropija i kontroverze u Africi
Kroz inicijative poput AGRA-e (Alliance for a Green Revolution in Africa), koje podržavaju Gatesova fondacija i Rockefellerova fondacija, promovisana je upotreba visokoprinosnog, često patentiranog sjemena i umjetnih đubriva za male farmere u Africi.
Cilj je bio ambiciozan: povećati prihode farmera i smanjiti glad. Međutim, rezultati su često kritikovani kao neuspješni – mnogi farmeri su zapali u dugove zbog stalne potrebe za kupovinom sjemena, dok obećani rast produktivnosti nije ostvaren.
U tom kontekstu, Gatesova ogromna zemljišta u SAD-u mogu služiti kao eksperimentalni poligoni za razvoj novih poljoprivrednih tehnologija, uključujući potencijalno i klimatski otporne GMO usjeve, koji bi se kasnije plasirali globalno.
Hladna finansijska logika iza svega
Ova “misija” ne može se odvojiti od finansijskog interesa. Investicioni giganti poput Warrena Buffetta, koji je među prvima ukazao na potcijenjenu vrijednost poljoprivrednog zemljišta, kao i fondovi poput Vanguarda i BlackRocka, godinama kupuju obradivu zemlju.
Rezultat toga je duboka promjena ruralne ekonomije: cijene zemlje rastu, a porodice koje su generacijama obrađivale vlastita imanja sve češće postaju zakupci na zemlji koju su nekada posjedovali. Mnogi u tome vide ostvarenje kontroverzne poruke Svjetskog ekonomskog foruma: “Nećete posjedovati ništa – i bit ćete sretni.”
Globalna trka za zemljom
Ovaj trend nije ograničen na SAD niti na Gatesa. U pitanju je globalna trka za obradivom zemljom. Od Brazila do Ukrajine, finansijske institucije i milijarderi – uključujući i Jeffa Bezosa – kupuju ogromne površine.
Posebno je upečatljiv primjer Ukrajine, gdje su do 2022. zapadni privatni investitori kontrolisali oko 28% teritorije zemlje. Zemlja se često izdaje lokalnim farmerima, ali pravila igre diktiraju udaljeni vlasnici i velike agrohemijske korporacije poput Bayer-Monsanta i DuPonta, što kritičari nazivaju novim oblikom poljoprivrednog imperijalizma.
Lokalni otpor i strah od gubitka kontrole
Nije iznenađenje što Gatesove kupovine izazivaju otpor na lokalnom nivou. U Sjevernoj Dakoti, kupovina 850 hektara od jedne farme krompira izazvala je burne reakcije. Lokalno stanovništvo strahuje da ključne odluke – šta će se saditi, koliko vode će se koristiti i u čiju korist – više neće donositi farmeri, već korporativne kancelarije daleko od njihove zajednice.
Zemlja kao krajnje osiguranje budućnosti
Na kraju, odgovor na pitanje “zašto?” možda je jednostavniji nego što se čini. Poljoprivredno zemljište je ultimativna zaštita od nesigurne budućnosti. To je stvarna, opipljiva imovina, otporna na inflaciju, koja proizvodi osnovnu životnu potrebu – hranu.
U svijetu klimatskih katastrofa, geopolitičkih napetosti i mogućih poremećaja u lancima snabdijevanja, kontrola nad proizvodnjom hrane znači sigurnost i moć. U tom svjetlu, tehnološke dionice ili luksuzne nekretnine djeluju gotovo sporedno.
Gates, autor knjige How to Avoid a Climate Disaster, možda upravo ovdje najdosljednije primjenjuje vlastitu logiku: osigurati resurse koji će biti presudni za opstanak i utjecaj u svijetu koji postaje topliji, gušće naseljen i sve nepredvidiviji.