Bio je to simboličan trenutak koji je prikazao Putinu glavni savez u Zapadnoj hemisferi. Okružen ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom, Putin je uputio srdačne riječi dobrodošlice venecuelanskom kolegi, rekavši da se veze između Moskve i Caracasa razvijaju u velikoj mjeri zahvaljujući pažnji Madura.
Nakon razgovora u ograničenom formatu i zvaničnog doručka, dvojica predsjednika su potpisala ugovor o strateškom partnerstvu i saradnji. Međutim, hapšenje Madura u vojnoj operaciji koju je naredio američki predsjednik Donald Trump otkrilo je ograničenja tog partnerstva, ali i ukazalo na moguće strateške prilike za ruskog lidera kada je u pitanju suočavanje s novom erom “diplomatije brodova” Washingtona, piše CNN.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je prošle godine dočekao venecuelanskog lidera Nicolasa Madura (Foto: Reuters)
Osuda američkog upada radi hvatanja Madura od ruskih diplomata, naravno, bila je brza i nedvosmislena. Tokom vikend telefonskog razgovora s izvršnom potpredsjednicom Venecuele Delcy Rodríguez, koja je sada vršiteljica dužnosti predsjednika, Lavrov je “izrazio snažnu solidarnost s narodom Venecuele pred licem oružane agresije”, navodi CNN.
Govoreći na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a u ponedjeljak, stalni predstavnik Rusije pri Ujedinjenim narodima Vasily Nebenzya optužio je Washington za “stvaranje novog zamaha za neokolonijalizam i imperijalizam”.
Ali glas Putina, jedine osobe koja zaista znači u ruskoj politici, bio je primjetno odsutan odmah nakon američke operacije promjene režima. Za razliku od kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koji je osudio ono što je nazvao jednostranim zastrašivanjem od Washingtona, Putin odmah nije dao jasnu javnu izjavu o upadu.
Slično tome, još se nije oglasio ni povodom ukrcavanja i zapljene broda pod ruskom zastavom od strane američkih snaga u srijedu. Mnogi posmatrači sada se pitaju kako će Moskva reagirati na novu vojnu avanturu Washingtona.
Na prvi pogled, Madurino svrgavanje zaista izgleda kao posljednji u nizu geopolitičkih neuspjeha za Putina. U decembru 2024. sirijski predsjednik Bashar al-Assad, dugogodišnji klijent Moskve, pobjegao je u Rusiju nakon kolapsa svog režima. Prošlog juna, SAD su izvele napade na nuklearne objekte u Iranu, direktno se uključivši u konflikt sa zemljom koja je ranije te godine ušla u strateško partnerstvo s Rusijom.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je prošle godine dočekao venecuelanskog lidera Nicolasa Madura (Foto: Reuters)
Ruski zvaničnici su brzo pojasnili da strateško partnerstvo Moskve i Teherana ne obavezuje Rusiju da vojno interveniše ako Iran bude napadnut. I dok je strateško partnerstvo koje su Maduro i Putin sklopili predstavljano od ruske vlade kao izraz podrške “bratskom narodu Venecuele” u odbrani od vanjskih prijetnji, upad američkih specijalnih snaga nije izazvao nikakvu snažnu reakciju Moskve.
Upad američkih snaga radi hvatanja Madura bio je također pomalo neugodan za ruski vojno-industrijski kompleks. Pod prethodnikom Madura, pokojnim predsjednikom Hugom Chavezom, venecuelanske konvencionalne oružane snage počele su se modernizirati ruskom opremom, uključujući S-300, Buk i 44 Pechora sisteme protuzračne odbrane. U svjetlu prijetnji vojnom akcijom od strane Trumpove administracije, Maduro je također hvalio kako je njegova zemlja postavila 5.000 ruskih kratkog dometa protivvazdušnih raketa na “ključne pozicije u vazdušnoj odbrani”.
“Čini se da te ruske vazdušne odbrane nisu baš funkcionisale, zar ne?”, rugao se američki ministar odbrane Pete Hegseth u obraćanju u mornaričkom brodogradilištu u Newport Newsu.
Međutim, postoje i potencijalni strateški plusevi za Putina. Trumpovo isticanje jasne sfere interesa u Latinskoj Americi “Donroe doktrina” može dati ruskom lideru retoričko opravdanje kada je u pitanju opravdavanje njegove vlastite imperijalne težnje da razmontira nezavisnu Ukrajinu. A Trumpova poruka da je kontrola nad Grenlandom sljedeća na listi zadataka lijepo se uklapa u perspektivu Kremlja.
Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Rusija tvrdi da ima pravo intervenirati u tzv. bliskom inostranstvu, nezavisnim državama koje su nastale iz ruševina SSSR-a. U obraćanju nakon ruske punopravne invazije na Ukrajinu u februaru 2022., Putin je jasno dao do znanja da smatra obnavljanje imperija svojom najvišom misijom.
Trumpova poruka da je spreman koristiti silu da preuzme Grenland, samoupravnu teritoriju Danske, saveznika NATO-a, mora biti dobrodošla vijest Kremlju. Od punopravne invazije na Ukrajinu, ruska vlada je radila na iskorištavanju bilo kakvih pukotina unutar transatlantskog saveza, posebno dok Velika Britanija i evropske sile pokušavaju složiti “koaliciju voljnih” za podršku Ukrajini dok američka podrška koleba.
Na crkvenoj službi povodom ruskog pravoslavnog Božića Putin se pojavio s uniformisanim pripadnicima službi i njihovim porodicama, javno pokazujući odlučnost da nastavi rat u Ukrajini, uprkos tekućim mirovnim naporima.
“Dakle, vojnici, vojnici Rusije, uvijek ispunjavaju ovu vrlo misiju, kao da su posvećeni od strane Gospoda da brane Otadžbinu, da spasu domovinu i njen narod. I u svim vremenima Rusija je tretirala svoje vojnike na ovaj način: kao one ljude koji, kao da su posvećeni od strane Gospoda, ispunjavaju ovu svetu misiju”, rekao je on.
Spektakl Madura kako se prevozi do sudnice u New Yorku mogao bi privući neugodnu pažnju na Putinov neuspjeh u uspješnom nametanju promjene režima u susjednoj Ukrajini. Ipak, Putin izgleda šalje signal da, u globalnoj “Igri prijestolja”, snaga i dalje diktira pravilo.