Evo, zadnjih dana gledali smo nastup Jakova Faka, našeg dečka iz Mrkoplja, u dresu Slovenije na Olimpijskim igrama, nije uspio do nove medalje, tek 16. mjesto. Odlasci iz Hrvatske nisu česta pojava, tek nekolicina jakih imena. U hrvatskoj javnosti se nerijetko na promjenu državljanstva od strane sportaša gleda poprijeko, iako realno nema razloga za takvo razmišljanje. Primjera je više, možemo se tako prisjetiti reakcija kada je plivačica Mirna Jukić uzela austrijsko državljanstvo ili spomenuti skijaš-trkaš Jakov Fak slovensko.
Razlozi za takav potez mogu biti različiti, ali neki u tim trenucima ocijene a u hrvatskoj konkurenciji nemaju šanse za napredak, drugi povjeruju u obećanja, treći vide šansu za brži napredak.
Drugačije reakcije nisu bile niti kada se nastupati pod australskom zastavom odlučila Ajla Tomljanović. Njeno otprije poznato sportsko prezime, jer otac Ratko bio joj je sjajan i proslavljeni rukometaš, potenciralo je svojevremeno brojne uvrede i poniženja koje ta djevojka ni u kojem slučaju nije zaslužila.
Tata Ratko poznati rukometaš
Tu ne smijemo biti licemjerni, kada nama dođe dizač utega Nikolaj Pešalov i osvaja nam olimpijske i svjetske medalje kada ga svi slavimo. A kada netko naš potraži sreću u inozemstvu bi ga pribijemo na križ.
Kao, sjetite se, Bornu Sosu, današnjeg našeg nogometnog reprezentativca, koji je imao ponudu Njemačkog nogometnog saveza. No, zbog administrativnih propusta taj je „projekt„ propao. Ali. I taj se dečko „nauživao„ uvreda i poniženja. Zapravo, spasio ga je izbornik Zlatko Dalić koji je na pitanje hoće li ikad više pozvati u hrvatsku reprezentaciju odlučno odgovorio:
“Tko sam ja da ikome zabranim igranje za Hrvatsku ako je on dobar i može pomoći reprezentaciji”.
Dio zlatne generacije
Kada pričamo o Ajli Tomljanović, toj djevojci sigurno nije bilo lako, kao ni njenom ocu Ratku, kada su donijeli odluku prihvatiti ponudu australske države i njihovog teniskog saveza. Bilo je to 2014. godine…
Ratko Tomljanović član je zlatne generacije rukometaša Zagreba koja je osvajala i europske naslove. Kao reprezentativac osvajao je i brončane i srebrne medalje na svjetskim smotrama, A kćeri su mu postale tenisačice.
Ajla je puno obećavala, nastupala i za hrvatsku reprezentaciju. Možda nije bila uvijek u prvome planu. Trenirala je na Floridi. U čuvenom kampu bivše tenisačice Chris Evert. Ponuda sa suprotne strane svijeta je stigla i u konzultaciji s ocem donesena je odluka. Ide se za Australiju.
Neki su to teško primili
Ajla Tomljanović se tako pridružila cijeloj skupini tenisačica, mahom iz istočnoeuropskih zemalja, koje su u međuvremenu postale Australke. Među njima su Jarmila Gajdošova, sestre Rodjonove, Anastasja i Arina, Olivija Rogowska, pa i Jelena Dokić koja je u Australiju došla još kao djevojčica. I muško krilo australskog tenisa puno je naturaliziranih stranaca, među kojima su i dvojica Hrvata – Tuzlak Bernard Tomić i Jajčanin Marinko Matošević.
U tim danima obitelji Tomljanović nije bilo lako. Obiteljska odluka izazvala je burne reakcije ljubitelja tenisa, a neke od njih se mogu vidjeti i na Ajlinom Facebook profilu.
“Sramota! Više se ni ne vraćaj u Hrvatsku„, bila je tek jedna od lakših uvreda… Bilo je i onih u koji se Ajlu optuživali da je izdajica i pohlepnica, pa i onih grubljih koje nemamo namjeru publicirati.
Umirovila veliku Serenu
Nije da se nije Ajla snašla u Australiji. Možda su neki očekivali i blistavije dosege. No, svojevremeno je bila vijest dana. Ajla Tomljanović je pobijedila Serenu Williamsu i tako ‘umirovila’ sjajnu Amerikanku, nekad najbolju tenisačicu svijeta.
Ajla Tomljanović tada je izjavila: “Žao mi je jer jako volim Serenu. Ono što je učinila za mene je prilika da gledam njezin nevjerojatno dobar tenis. Nikad nisam mislila da ću imati priliku igrati njezin posljednji meč, dok sam kao klinka gledala nju u svim tim finalima. Ovo je za mene nadrealni trenutak.”
Hrvatska pamti i slavi Ratka, a za Ajlu i dalje navija, bez obzira pod kojom zastavom…