Prije dvadesetak godina kao jedna od prvih heroina na desnom političkom spektru, na kojem inače nema mnogo žena, nametnula se nekadašnja pravašica Ruža Tomašić. Govoreći jezikom naroda i ostajući uglavnom dosljedna, ona je na desnici uspjela izgraditi respektabilnu karijeru, prošla je put od saborske zastupnice do zastupnice u Europskom parlamentu, u koji je otišla kao rekorderka po broju preferencijskih glasova. U čemu je bila tajna njezina uspjeha, teško je reći, no moguće da mu je pridonijelo to što je bila žena bez dlake na jeziku koja je dozirala svoje javne nastupe.
Nedugo nakon Tomašić na desnom se spektru kao nova heroina nametnula danas zaboravljena Bruna Esih. Bivša saborska zastupnica sabornice se domogla na HDZ-ovoj listi, no u jednom je trenutku napustila redove vladajuće stranke te s bivšim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem osnovala vlastitu stranku Neovisni za Hrvatsku, koja je neko vrijeme surađivala i s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Kao argument za koaliciju s tim bivšim SDP-ovcem Esih je navela uklanjanje Trga maršala Tita iz središta Zagreba. No, osim toga, čini se da desnici nije imala što ponuditi pa je svoj saborski mandat odradila uglavnom u tišini. Stranka joj se potom raspala, što je manje-više bio i kraj njezine političke karijere, iako su mnogi na desnici vjerovali da ima ogroman potencijal. Taj potencijal nije ostvarila ni na prošlim parlamentarnim izborima, na kojima se pridružila HSP-u. U moru desnih opcija koje su sudjelovale na posljednjim izborima njezina pojava nije došla do izražaja, tim više što, za razliku od Ruže Tomašić, Esih nije bila sklona bilo kakvom obliku suradnje odnosno velike koalicije na desnice
Slično se postavila i bivša saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto, još jedna desna heroina s velikim, ali prokockanim potencijalom. Kao britka žena i novinarka koja dobro poznaje funkcioniranje medija, u sabornicu je ušla na listi Domovinskog pokreta, kojeg se odrekla čim se domogla parlamenta. U odnosu na Esih, ona je u Saboru bila jasna i svadljiva. No i ona je kroz političku baru odlučila gaziti s vlastitom strankom, odbijajući svaki oblik suradnje, pa je također praktički nestala sa scene. Jedni će reći kako su te dvije dame u politici ostale dosljedne po svaku cijenu, a drugi da su bile toliko tašte misleći da su bolje od svih drugih te da se s njima nije moglo surađivati, što im se obilo o glavu. Koja je od tih teza točna, teško je reći.
Ideološka orijentacija
Činjenica je, međutim, da trenutno na desnom političkom spektru, pa ni u Saboru, ne postoji ni jedna žena koja bi se mogla nazvati heroinom desnice poput dama iz ove priče. Možda bi netko mogao pomisliti da desnicu u parlamentu zastupa Marija Selak Raspudić, no to bi bio netko tko ne poznaje nesuđenu predsjednicu i nesuđenu zagrebačku gradonačelnicu koja je bliža liberalnom negoli desnom spektru. Moguće je da i Vesna Vučemilović, sestra glazbenika Miroslava Škore, u svojem političkom djelovanju pokazuje naznake konzervativizma s kojim bi se lako uklopila u desni spektar, ali se teško uklapa u sliku heroine hrvatske desnice.
Pomalo naivno desno biračko tijelo jedno je vrijeme svoju heroinu vidjelo i u bivšoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, no ona je vrlo brzo pokazala da joj je ideologija prilagodljiva i podređena karijeri. Kitarović, uostalom, već neko vrijeme nije politički aktivna pa ni ona ni po čemu više ne uživa status desne heroine. Odnedavno desnica idealizira riječku gradonačelnicu Ivu Rinčić koja se suprotstavila ljevičarima u svojem gradu i odobrila održavanje koncerta Marka Perkovića Thompsona. No, premda ona doista pokazuje određenu otvorenost prema desnici, također je daleko od desne heroine. Riječ je o liberalnoj političarki centra čija bi ideološka orijentacija, po svemu viđenom sudeći, bila najsličnija onoj premijera Andreja Plenkovića, političara desnog centra koji zazire od svakog oblika ekstremizma, uključujući i onaj desni. Već neko vrijeme na čelu HSP-a također sjedi žena – Marina Logarušić, dama koja je u studenome 2024. ušla u povijest stranke kao prva predsjednica u 160 godina njezina postojanja.
Logarušić u HSP-u odrađuje dobar posao: počistila je nered koji su ostavili njezini muški prethodnici, te je HSP, za razliku od njih, otvorila za suradnju s drugim političkim opcijama desnog predznaka. Unatoč tomu, još nema status heroine hrvatske desnice, a pitanje je hoće li ga i steći jer se njezin HSP tek treba probiti do Sabora, što, doduše, više i nije tako upitno s obzirom na to da su se pridružili stranci DOMiNO i Suverenistima u velikoj desnoj opciji koja je nedavno u Vukovaru otpočela pripreme za parlamentarne izbore.
Sav potencijal
Za izbore se još nisu počeli pripremati u Domovinskom pokretu, koji se nakon posljednjih parlamentarnih osuo na dvije struje. Jednu od njih predvodi trenutni predsjednik DP-a Ivan Penava, koji je u posljednje vrijeme sve češće u javnom prostoru. Što smjeraju DP-ovci i hoće li se stopiti s HDZ-om i nestati u bespućima hrvatske političke scene, još je teško pretpostaviti.
Vidljivo je, međutim, da Penava svoju stranku već dugo nije kadrovski osnažio te da je njegovo posljednje pojačanje Vlatka Vukelić, hrvatska povjesničarka i političarka s desnice koja na tom političkom spektru uživa status heroine iako još nije pokazala sav svoj potencijal.
Nakon što se krajem prošle godine službeno pridružila Domovinskom pokretu, naglasivši da s tom strankom dijeli vrijednosti o zaštiti nacionalnih interesa, Vukelić se na desnici spominjala kao potencijalna ministrica koja bi u nekoj budućoj vladi predstavljala desnicu. Kako bi njezin ulazak u DP dobio na težini, predstavio ju je predsjednik Penava, rekavši da će ona u Pokretu voditi Odbor za istraživanje jugoslavenskih komunističkih zločina. “S njom ćemo dodatno dobiti na snazi u smislu znanstvenih istraživanja i znanstvenog pristupa ovoj vrlo osjetljivoj tematici do koje nam je jako stalo”, istaknuo je Penava, dodavši da će Vukelić pomoći da se istraživanje komunističkih zločina znanstveno potkrijepi i rasvijetli, što je u cilju i Vladinu povjerenstvu za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.
Progovarajući o toj, za desnicu vrlo važnoj temi, Vukelić je napomenula da se žrtvama poraća znanstveno bavi već godinama. Priča o njoj i njezinu angažmanu u DP-u na tome se uglavnom zaustavila. Ona je nastavila raditi ono što je i radila, povremeno iznoseći svoje stavove na Facebooku, na kojem je inače vrlo aktivna te je prati velik dio desnog biračkog tijela koje je njezine objave uglavnom dočekivalo s odobravanjem. Tako se Vukelić približavala statusu njihove heroine koja bi trebala popuniti taj ženski prostor koji je ostao upražnjen nakon što je Krišto prokockala svoj potencijal.
Siva eminencija
I doista bi to i postala, da jednom objavom popraćenom fotografijama nije razočarala mnoštvo svojih pristaša. “Hvala Počasnom bleiburškom vodu na okupljanju novih snaga. Jučer smo na večeri hrvatskih povratnika dogovorili niz novih, kvalitetnih suradnji i projekata i ostvarili neke nove kontakte. Naš put nije ni pravocrtan, ni lagan, ni brz, ali je ispravan”, napisala je Vukelić objavivši slike na kojima pozira uz HDZ-ova dojena Vladimira Šeksa.
Pitate li njezine stranačke kolege, pa i ljude koji su joj, neovisno o stranačkom predznaku, bili naklonjeni, Vukelić je, fotografirajući se sa Šeksom, samoj sebi zabila gol i izgubila titulu heroine desnice koja još nije bila ni potvrđena nekom izvršnom pozicijom u Vladi ili pak ulaskom u Sabor. Neosporno je da je Šeks godinama bio ključna veza između državnog vrha i Počasnog bleiburškog voda, koji organizira i komemoracije na Bleiburškom polju. Kao visoki politički dužnosnik Šeks je odigrao značajnu ulogu u uvođenju pokroviteljstva Sabora nad bleiburškom komemoracijom pa je početkom 2024. izabran i za predsjednika Savjetodavnog vijeća Počasnog bleiburškog voda, čime je formalizirao svoj utjecaj na rad te udruge.
Poštuju ga i zbog javno iznesenih kritika na austrijsku zabranu isticanja hrvatskih povijesnih simbola na Bleiburgu, pri čemu je optuživao austrijsku državu za narušavanje pijeteta prema žrtvama pokušavajući i pravnim putem osporiti njihove restrikcije. Unatoč tomu što se angažirao oko Bleiburga, desnica Šeksu jednostavno ne vjeruje, smatraju ga sivom eminencijom HDZ-a koja ipak nije iskoristila svoj potencijal za snažniji diplomatski pritisak na Austriju, pa i dio DP-ovaca drži da je Šeksovo djelovanje u Bleiburškom vodu metoda kojom premijer Andrej Plenković i njegov HDZ kontroliraju štetu i drže desne udruge pod nadzorom.
Ključni arhitekt
Suverenistička desnica Šeksa doživljava kao Plenkovićevu desnu ruku pa smatra da je Vukelić samu sebe diskreditirala družeći se s čovjekom kojega povijest pamti po čuvenoj izjavi “locirati, identificirati, uhapsiti, transferirati“, koja se odnosila na uhićenje generala Ante Gotovine. Te su Šeksove kontroverzne riječi za dio desnog biračkog tijela postale simbolom spremnosti da žrtvuje heroje Domovinskog rata kako bi se dodvorio Haagu i Europskoj uniji. Plenković mu to nije zamjerio, štoviše, upravo je Šeks prepoznat kao ključni arhitekt njegova preuzimanja HDZ-a, kada je s čela te stranke ispraćen Tomislav Karamarko.
Nakon toga se osula koalicija Mosta i HDZ-a koji je za svoje suradnike prihvatio HNS-ovce i SDSS-ovce, formirajući lijevo-liberalnu koaliciju za koju je navodno zaslužan upravo ovaj stranački doajen. Često ga nazivaju i dubokom državom unutar HDZ-a, no nosi i titulu pravnog stručnjaka koji je Plenkoviću izašao u susret i uoči posljednjih parlamentarnih izbora, kada je skrojio izborni zakon koji ide u prilog HDZ-u, odnosno velikim strankama zbog izbornih jedinica formiranih po njegovim zamislima. Plenkovićev strateg iz sjene navodno je osmislio i model koalicije s DP-om, pazeći da HDZ istodobno zadrži i kontrolu nad centrom, što znači da je tijekom pregovora o formiranju ove koalicije bio prisutan barem u pozadini. Upućeni tvrde da je Plenković baš zahvaljujući njemu ostao dominantan svodeći DP-ove zahtjeve na skraćenu verziju izbornih obećanja.
I danas Šeks navodno uz Plenkovića djeluje kao osigurač čiji utjecaj i savjeti sprečavaju da desni partner, odnosno DP, preuzme ideološku kontrolu nad važnim državnim institucijama, a ujedno osigurava disciplinu u HDZ-u te lojalnost desnog krila stranke Plenkoviću. Što god Šeks osiguravao, njegova je pojava za desno biračko tijelo frustrirajuća, što se vidi i iz reakcija na slučaj Vlatke Vukelić, koja je samo jednim pogrešnim potezom dovela u pitanje svoju poziciju na desnom spektru, na kojem je, u pomanjkanju kadrova, imala priliku postati neupitna heroina kojoj će desno biračko tijelo lakše oprostiti to što se slikala za Playboy negoli to što se slikala sa Šeksom.