Ukrajinski napadi poklopili su se s padom temperatura, poplavama i dugotrajnom maglom, što je znatno otežalo rusko izviđanje
Dok je ruski predsjednik Vladimir Putin javno govorio o navodnom zauzimanju Kupjanska, na terenu se odvijala potpuno drugačija priča. Tajna ukrajinska operativna grupa izvela je protunapad koji je ruskim snagama nanio teške gubitke i na kraju ozbiljno kompromitovao rusko vojno i političko rukovodstvo, piše britanski The Times.
Operacijom je komandovao 38-godišnji pukovnik Serhij Sidorin, a ključnu ulogu imale su bespilotne letjelice i male pješačke jedinice koje su se potajno kretale iza neprijateljskih linija.
Na komandnim ekranima smjenjivali su se prizori pogođenih ruskih vojnika, paničnih pokušaja bijega preko zaleđene vode i preciznih udara granata ispuštenih iz dronova.
„Situacija je postajala kritična. Mogli smo potpuno izgubiti kontrolu nad gradom“, rekao je Sidorin. U jednom trenutku, dok su njegovi oficiri analizirali nove snimke, kratko je poručio: „Dosta je.“
Tajna operacija
Sidorin je na čelu operativne grupe „traži i uništi“, potajno formirane prošlog septembra, u trenutku kada su ruske snage probijale ukrajinske odbrambene linije prema Kupjansku – strateškom željezničkom i cestovnom čvorištu na rijeci Oskil.
Ruske jedinice tada su se gotovo neometano infiltrirale u ukrajinske položaje, koristile napušteni plinovod za prelazak rijeke, osiguravale pozicije iza leđa kijevskih snaga i zauzimale sela na sjeveru.
Do sredine septembra, stotine ruskih vojnika već su bile unutar grada.
Sidorin je 21. septembra dobio svega tri dana da formira borbenu grupu od jedinica novog 2. korpusa „Hartija“, koje dotad nisu imale borbeno iskustvo. „Svi su bili potpuni stranci jedni drugima. Bio je to potpuni haos“, prisjetio se.
Nova taktika
Suočeni s nadmoćnijim neprijateljem, Ukrajinci su odlučili primijeniti istu taktiku koju su koristile ruske snage – infiltraciju. Jurišne jedinice podijeljene su u male grupe od osam pješaka koje su se kretale u različitim pravcima kako bi zbunile protivnika.
„Napadali smo istovremeno sa svih strana – ne otvoreno, nego potajno. Gdje bismo se probili, tu bismo nastavili pritiskati“, objasnio je Sidorin.
Zatraženo je i da obavještajne grupe koje prate rat privremeno ne objavljuju podatke o ukrajinskim položajima oko Kupjanska, a područje je zatvoreno i za novinare. „Rusi nisu shvatili pravi cilj operacije dok nije bilo prekasno“, rekao je.
Preokret terena
Ukrajinski napadi poklopili su se s padom temperatura, poplavama i dugotrajnom maglom, što je znatno otežalo rusko izviđanje. Prve jedinice ušle su u selo Kindrašivka 9. oktobra, a dva dana kasnije razbile ruske položaje kod Radkivke.
Do 21. oktobra ukrajinske snage stigle su do obala Oskila sjeverno od Kupjanska, presjekavši ključne ruske logističke linije. „Zanuda“ (37), zapovjednik jurišne satnije 13. brigade „Hartija“, rekao je da su njegovi vojnici dnevno pješačili i po 20 kilometara s punom opremom.
„Radili smo fazno. Mala udarna grupa ulazi i čisti dio po dio, zatim pješadija utvrđuje položaje. Jurišne jedinice se povlače, odmore i kreću dalje“, objasnio je.
Borbe u gradu
Tokom novembra borbe su dodatno intenzivirane. Jedinice su se okrenule prema samom Kupjansku, uz snažnu podršku dronova i artiljerije. „Momci nisu išli naslijepo“, naglasio je Zanuda.
„Svaka zgrada je fotografisana iz svih uglova – prozori, podrumi, ulazi. Gdje god je bilo moguće, pribavili smo tlocrte kako bismo znali šta nas čeka unutra.“
Njegova jedinica potvrdila je 433 eliminisana neprijateljska vojnika, ali je pretrpjela i ozbiljne gubitke. „Borim se od 2022. i izgubio sam mnogo bliskih suboraca. Nekada sam mogao žaliti sedmicu ili dvije. Sada nemam to pravo. Moram nastaviti raditi“, rekao je.
Završni juriš
Na Badnjak 2025. godine, borac s nadimkom „Afghano“ (43), bivši pripadnik kolumbijske vojske, dobio je zadatak da sa svojim odredom napadne ruske položaje u predgrađima Kupjanska. Njegova osmeročlana grupa bila je dio stotina boraca iz Latinske Amerike koje je regrutovala brigada „Hartija“.
„Ovdje zarađujem četiri puta više nego u Kolumbiji. Taj novac mi treba da kćer pošaljem na fakultet“, rekao je. Nakon cjelonoćnog pješačenja i više sati borbi u zgradama, njegova jedinica se našla u klopci, izložena artiljeriji i dronovima.
„Dron je stajao ispred vrata i čekao. Cijeli dan smo bili zarobljeni unutra“, prisjetio se. Nakon tri dana skrivanja, uspjeli su se izvući pod stalnim napadima bespilotnih letjelica.
Obmana Kremlja
Dok su se na terenu vodile iscrpljujuće borbe, ruski politički vrh bio je u zabludi. Putin je još 29. oktobra tvrdio da su ruske snage opkolile ukrajinsku vojsku u Kupjansku, a 20. novembra načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov izvijestio ga je da je grad „oslobođen“.
Ukrajina je te tvrdnje demantovala, ali je stvarno stanje ostalo skriveno do 2. decembra, kada je Putin objavio da Rusija ima potpunu kontrolu nad gradom – u trenutku kada su ruske snage već bile pred porazom.
Deset dana kasnije u predgrađima Kupjanska pojavio se predsjednik Volodimir Zelenski, a mape projekta DeepState naglo su se obojile plavom bojom.
Novi rat
U svom zapovjednom centru, pukovnik Sidorin zaključio je da se ratovanje nepovratno promijenilo.
„Taktike koje su me učili prije 15 godina danas ne funkcionišu. Ne gradimo klasične linije odbrane. Umjesto toga, stvaramo mnogo malih položaja za tri ili četiri vojnika, raspoređenih poput šahovske ploče“, rekao je.
Dok se vraćao svojim obavezama, dodao je: „Možda su, dok mi razgovaramo, i posljednji preostali Rusi u Kupjansku već eliminirani.“
