Nakon teške povrede i operacije fibule, dugogodišnji reprezentativac Bosne i Hercegovine Edin Višća poručio je ono što su navijači najviše željeli čuti – ovo nije kraj!
„Ima tu još bosanskog inata. Vratit ću se na teren nakon oporavka te opet igrati fudbal dok me zdravlje bude služilo, ali i dok osjetim da tijelo hoće.“
Podsjetimo, Višća je teško stradao 24. novembra u duelu s Festijem Eboseleom u meču Superlige Turske protiv Basaksehira. Usijed brutalnog starta zadobio je prelom fibule i ozbiljno oštećenje ligamenata, zbog čega je hitno operisan u Istanbulu. Danas je u Trabzonu, gdje doktori prate njegov oporavak.
Oporavak napreduje – bolova nema
„Operacija je prošla uredno. Osjećam se dobro, bez bolova. Prognoze kažu tri mjeseca do potpunog izlječenja, a povratak je moguć za četiri do šest mjeseci, zavisno od tijela. Prvi cilj je da ozdravim i vjerujem da će sve ići kako treba“, poručio je optimistično.
Istakao je da su medijske priče o kraju karijere bile pretjerane.
„Ne, ovo nije kraj. Vjerujem da ću se vratiti fudbalu i nastaviti igrati.“
Sa Trabzonom ima ugovor do kraja sezone uz opciju produženja. Želja mu je, kako kaže, igrati još godinu ili dvije – dok osjeti da može i da ga tijelo služi.
Vjeruje u reprezentaciju i novi projekat
Višća sa velikim interesovanjem prati rad Sergeja Barbareza, Emira Spahića i novu generaciju reprezentativaca.
„Plan je dugoročan – cilj je Euro 2028. Napokon imamo sistem, viziju i mlade igrače koji su motivisani i gladni uspjeha.“
Posebno se raduje modernim krilima kao što su Bajraktarević i Alajbegović, koje smatra pravim nasljednicima.
Mundijal 2026? Višća vjeruje!
„Možemo preko baraža. Utakmica protiv Velsa i eventualno protiv Italije nije nemoguća. Uz pun stadion i podršku države – sve je moguće.“
Naglasio je i zahvalnost Barbarezu i Spahiću koji su mu se javili odmah nakon povrede, što mu je, kaže, mnogo značilo.
O budućnosti BiH fudbala
„Imamo talente za narednih deset godina. Proces je dug, ali uz strpljenje i podršku možemo se vratiti na velika takmičenja.“
Edin Višća ostaje simbol borbe, upornosti i bosanskog inata. Povreda ga je usporila, ali nikako ne zaustavila.
„Idemo dalje. Vraćam se.“