Ukidanjem američkih sankcija, Sjedinjene Američke Države su, prema ocjeni analitičara, nastojale smanjiti političke tenzije i nestabilnost u regionu koji i dalje važi za osjetljivo geopolitičko žarište. Cilj tog poteza, kako se ističe, nije bio finansiranje ili podrška onome što se opisuje kao „lutkarska predstava“, već pokušaj smirivanja dugotrajnog institucionalnog zastoja.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako će administracija predsjednika Donald Trump reagovati u trenutku kada se prekrši suština tog neformalnog aranžmana. Iako vlasti Republike Srpske možda formalno poštuju neslužbene američke uslove za ublažavanje sankcija, analitičari upozoravaju da je „duh dogovora“ znatno širi od pukog ispunjavanja tehničkih zahtjeva.
Upravo na to ukazuje američki magazin Washington Examiner u analizi političke krize u Bosni i Hercegovini, objavljenoj nakon izbora za predsjednika Republike Srpske i odluke Washingtona da ukine sankcije Miloradu Dodiku i njegovim najbližim saradnicima.
Novi predsjednik, ista vlast
U tekstu simboličnog naslova „Novi problemi za Bosnu nakon ukidanja sankcija srpskom lideru“, autor konstatuje da je Republika Srpska dobila novog predsjednika, ali da se suštinski ništa nije promijenilo.
„Iako postoji novi predsjednik, šef ostaje isti – Milorad Dodik“, navodi se u analizi.
Podsjeća se da je Dodik, kojeg su visoki predstavnik i pravosudne institucije Bosne i Hercegovine proglasile nepodobnim za obavljanje političke funkcije, formalno odstupio s pozicije, ali ju je prepustio unaprijed odabranom nasljedniku. Time je, prema ocjeni autora, zadržao stvarnu političku moć i kontrolu nad ključnim procesima.
Zaključak teksta je izrazito sumoran: Bosna i Hercegovina bi, kako se navodi, mogla očekivati nastavak iste politike – obilježene korupcijom, institucionalnom fragmentacijom, dubokim etničkim podjelama i trajnom političkom nestabilnošću koja već tri decenije koči razvoj zemlje.
Karijera izgrađena na sukobima
Autor dalje podsjeća da je Milorad Dodik svoju političku karijeru gradio sistematskim sukobljavanjem institucija Republike Srpske s državnim organima Bosne i Hercegovine. U više navrata zagovarao je referendume koji bi vodili ka otcjepljenju RS-a ili odbacivanju državnih institucija.
Dodik je, navodi se, bio predmet brojnih istraga zbog korupcije, povezivan je s kriminalnim mrežama, a u javnim nastupima se često hvalio bliskim odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Uz to, više puta je otvoreno podržavao stav Moskve da je rat protiv Ukrajine „potpuno opravdan“.
Sankcije kao prepreka, ne rješenje
Prema pisanju magazina, odgovor Dodika i njegove porodice na američke sankcije nije bio političko povlačenje, već stvaranje sofisticiranog sistema za njihovo zaobilaženje, kroz već postojeće mreže političkog i ekonomskog pokroviteljstva.
Uprkos tome, administracija Donalda Trumpa je u oktobru odlučila ukinuti sankcije Dodiku i njegovom krugu saradnika. Gotovo istovremeno, Dodik se povukao s funkcije predsjednika RS-a, omogućivši održavanje novih izbora, dok su vlasti tog entiteta povukle ranije donesene neustavne zakone.
Autor ovaj razvoj događaja opisuje kao klasičan primjer quid pro quo aranžmana, kojim je okončan višemjesečni politički sukob između Dodika i viših institucija Bosne i Hercegovine.
Problemi ne nestaju povlačenjem
Analiza upozorava da formalni Dodikov odlazak s funkcije ne znači i kraj problema. Sekcesionistička retorika, politička polarizacija i otvoreno približavanje Moskvi i dalje su prisutni u diskursu vodećih političkih aktera Republike Srpske.
Takva politika, naglašava se, ne predstavlja samo unutrašnju prijetnju stabilnosti Bosne i Hercegovine, već i potencijalni sigurnosni rizik za cijeli region i Evropsku uniju.
Uz podsjećanje da se BiH i dalje oporavlja od ratnih zločina i genocida, te da je Dejtonski mirovni sporazum, iako ključan za okončanje rata, ostavio brojne strukturne slabosti, autor upozorava da „prijetnja etničkog nasilja nikada nije daleko“.
Izbori bez Dodika – ali po njegovim pravilima
Iako se Dodikovo ime nije našlo na glasačkom listiću, posljednji izbori u Republici Srpskoj, prema analizi, protekli su u poznatom obrascu: snažna nacionalistička retorika, niska izlaznost i brojne optužbe za izborne nepravilnosti.
Pobjedu je odnio njegov lično odabrani nasljednik Siniša Karan, dok je Dodik ostao stvarni centar političke moći. Autor ovu situaciju poredi s ruskim modelom vlasti iz perioda kada je Dmitrij Medvedev formalno bio predsjednik, a stvarnu kontrolu zadržao Vladimir Putin.
Podsjeća se i na Dodikovu predizbornu poruku da glas za Karana zapravo znači „glas za mene i politiku koju smo do sada vodili“.
Upozorenje Washingtonu
Bez mehanizama finansijske i ekonomske kontrole koje su pružale sankcije, autor upozorava da bi se mogla pojačati nacionalistička retorika, korupcija i destabilizirajuće aktivnosti.
„Sada znaju da je rizik od posljedica manji. Sjedinjene Američke Države moraju ostati budne i spremne dokazati da to nije slučaj“, navodi se u tekstu.
Zaključno, autor podsjeća da cilj Washingtona vjerovatno nije bio dugoročno tolerisanje političkih manipulacija, već smanjenje tenzija. Iskustvo iz trgovinskih pregovora s Kinom, navodi se, pokazuje da Donald Trump nema mnogo dilema kada procijeni da je prevaren – tada se ne ustručava ponovo posegnuti za oštrim kaznama.