„Ugasila se slavska svijeća“: Otac ubijenog Save Čolića slomljen presudom i bez povjerenja u sistem
Ubistvo Save Čolića, koje je 5. maja ove godine počinjeno usred dana u Banjoj Luci, i dalje duboko potresa javnost. Ipak, najveći teret tragedije nosi porodica mladića koji je ubijen s čak 22 hica iz automatske puške, pred očima brojnih građana.
Njegov otac, Nebojša Čolić, u ispovijesti za Srpskainfo govori slomljen tugom, ali i ogorčenjem zbog presude koju doživljava kao potpunu nepravdu. Kaže da je tim činom izgubio svako povjerenje u pravni sistem i institucije Republike Srpske.
„Savo je bio moj jedini sin. Šestog maja nam je trebala biti slava. Umjesto slavlja, ugasila se slavska svijeća“, govori Nebojša, teško pronalazeći riječi.
Umjesto slave – grob i svijeće
Umjesto porodične trpeze i običaja koji su se godinama njegovali, svakodnevica porodice Čolić danas izgleda isto. Svijeće, tamjan i odlazak na groblje.
„Svaki dan palim svijeću, kadim kuću i idem na grob. Nema jutra bez tuge, nema večeri bez pitanja“, kaže on.
Na grob često dolazi i Savina djevojka, koja se, prema riječima njegovog oca, još uvijek nije oporavila od šoka i gubitka.
Presuda koja je dodatno otvorila rane
Za ubistvo Save Čolića, Jovica Đermanović je, nakon priznanja krivice, osuđen na jedinstvenu kaznu od sedam i po godina zatvora – sedam godina za ubistvo i osam mjeseci za nelegalno posjedovanje automatske puške kojom je zločin počinjen.
Presuda je donesena na osnovu sporazuma o priznanju krivice, što je za porodicu ubijenog mladića bilo dodatni udarac.
„Ovo je nakaradan sistem. Ja, kao otac ubijenog djeteta, nisam imao pravo da kažem ni jednu jedinu riječ. Nisam mogao iznijeti svoj stav, nisam mogao demantovati ništa. Njih to uopšte ne zanima“, ogorčeno govori Nebojša.
„Dvadeset i dva metka – sedam godina“
Ubistvo se dogodilo na parkingu, u 12.15 sati, pred brojnim svjedocima. Upravo taj detalj Nebojša ne može prihvatiti kao okolnost koja bi na bilo koji način ublažila kaznu.
„Usred bijela dana, među ljudima, ispališ 22 metka. Za nelegalno oružje dobiješ osam mjeseci. Pa da pucaš na svadbi, kaznili bi te više. Ja samo pitam – je li to normalno?“, pita on.
Posebno ga, kako kaže, boli „matematika“ presude.
„Dvadeset i dva metka. Da je za svaki dobio po pola godine, to je 11 godina. A on je dobio sedam za to što je rafalima ubio mog sina“, govori slomljenim glasom.
„Ja više ne postojim“
Nebojša Čolić priznaje da se svakodnevno bori s mislima koje ga razdiru, ali kaže da ga od najgorih scenarija zadržavaju tri kćerke i unuče.
„Ja više ne postojim. Volio bih da sam legao kraj njega. Osjećam se kao kukavica pred vlastitim sinom, nisam ga uspio sačuvati. Čekao sam unuče od njih dvoje, da imam ko da nastavi prezime, da slavu slavi. Sad toga nema“, kaže kroz suze.
Pravdu više ne vidi u Republici Srpskoj
Najavljuje da pravdu više neće tražiti u institucijama Republike Srpske.
„Ne želim više ništa ovdje. Idem u SIPA-u i Sud BiH, nosim svu dokumentaciju. Nemam više šta da vjerujem ovom sistemu. Kad vidiš da se tužilac dogovorio na minimum, šta da očekuješ?“, kaže on.
Njegovi dani, ističe, prolaze jednako – svijeća, tamjan i grob. A pitanje koje ga najviše boli, kaže, niko ne želi da čuje:
Kakvu poruku ovakva presuda šalje roditeljima, građanima i onima koji su spremni povući obarač usred bijela dana?