Zahvaljujući prokrijumčarenoj tehnologiji, vrlo mali dio zemlje i dalje uspijeva slati fotografije i videozapise u svijet. Primjerice, Telegram kanal Vahid Online u ponedjeljak je objavio fotografije tijela na ulici u Kahrizaku, na južnom rubu Teherana, dok je u nedjelju podijelio video prosvjednika koji na sprovodu uzvikuju “smrt Hameneiju”.
Prema Amiru Rashidiju, iranskom stručnjaku za digitalna prava, neke od tih poruka prenose se pomoću online alata za zaobilaženje cenzure, poput Telegram proxyja i preglednika Ceno.
Ključna uloga Starlink terminala
Ipak, najznačajniji dio ovog sustava su Starlink terminali, koji se povezuju na internet putem satelita u niskoj Zemljinoj orbiti i masovno su krijumčareni u zemlju tijekom posljednje dvije godine.
Procjenjuje se da se u Iranu trenutno nalazi između 50.000 i 100.000 Starlink terminala. Korisnici ove usluge, koja je dio tvrtke SpaceX Elona Muska, čine tek mali dio iranske populacije od preko 90 milijuna ljudi.
Doug Madory, direktor analize interneta u tvrtki Kentik, procjenjuje da je ukupan broj korisnika, čak i uz dijeljenje jedne veze na više ljudi, najviše nekoliko stotina tisuća. Oni predstavljaju posljednju slabu vezu Irana s vanjskim svijetom, budući da iz zemlje izlazi vrlo malo elektroničkih informacija, osim minimalnog prometa tvrtki i pojedinaca koje je režim odobrio.
10 godina zatvora za posjedovanje Starlink terminala
Iranske vlasti aktivno tragaju za Starlink terminalima, ometajući signale u cijelim četvrtima pomoću opreme za elektroničko ratovanje i pretražujući krovove dronovima u potrazi za satelitskim antenama. Prema zakonu donesenom 2025. godine, posjedovanje Starlink terminala može se smatrati špijunažom za Izrael i kažnjivo je s do 10 godina zatvora.
“U osnovi su kriminalizirali Starlink do te mjere da u zakonu kažu [da] ako koristite Starlink, to je ekvivalent provođenju špijunskih operacija za Izrael i američku CIA-u”, rekao je Rashidi, dodajući kako je nejasno koliko je terminala zaplijenjeno, a koliko ih još uvijek radi.
Oprema koja se koristi za ometanje terminala je vojne klase, slična onoj za ometanje dronova na bojištima u Ukrajini. Ti su sustavi skupi, energetski intenzivni i mogu se koristiti samo lokalno. “Nije jeftino. To je nešto što biste pronašli u vojnom arsenalu, a postoji samo nekoliko vrsta dobavljača”, objasnio je Madory.
Unatoč tome, oni koji posjeduju prokrijumčarene terminale i dalje se mogu povezati na internet, iako je u područjima s jakim ometanjem signal dovoljan tek za slanje poruka. Tehnološki vještiji korisnici upotrebljavaju VPN-ove kako bi prikrili svoju lokaciju, dok drugi jednostavno premještaju terminale kako bi izbjegli otkrivanje.
Ipak, Madory upozorava da bi vlada, ako odluči uložiti dovoljno resursa, mogla locirati korisnike. “Ovisno o tome koliko bi iranska vlada htjela uložiti truda u to, mogli bi pratiti signale koji koriste određenu frekvenciju koju ti terminali moraju koristiti”, rekao je.
Stvaranje nacionalnog interneta
Za one bez pristupa vanjskom internetu, objava na državnom Telegram kanalu novinske agencije IRIB dala je uvid u moguću budućnost. Objavljen je popis internetskih stranica koje će biti dostupne, a on uključuje domaće tražilice, usluge karata i navigacije, aplikacije za razmjenu poruka te čak i iransku verziju Netflixa s isključivo sadržajem koji je odobrila vlada.
Prema Rashidiju, sve su te stranice dio napora za stvaranje nacionalnog interneta – ograničene verzije weba, kojom upravlja vlada i koja je gotovo u potpunosti odvojena od vanjskog svijeta. Dodao je da taj projekt traje još od administracije Rohanija i čini se da sada funkcionira.
Stručnjaci upozoravaju da bi to moglo značiti da se internet u Iranu kakav je nekad bio možda više neće vratiti.
“Postoje glasine”, rekao je Rashidi. “Neki ljudi kažu da ako se stvari vrate u normalu, neće biti interneta. Bit će samo nacionalni internet.”
Madory se složio s tom procjenom. “Pripremaju se za dugoročno, da ovo bude način na koji će stvari funkcionirati dulje vrijeme”, zaključio je.