Led je probio Stanko Poklepović, čovjek koji je svoju trenersku dušu dao Hajduku, a bio je i izbornik hrvatske reprezentacije na turneji protiv Australije i u utakmici protiv Menottijevog Meksika u Zagrebu, Legendarni Špaco još je 1994. prvi krenuo prema Iranu. Govorio je naknadno medijima:
Iran cijeni Hrvate
”Otišao sam tamo slučajno, na preporuku jednog Slovenca koji je čuo moje predavanje i preporučio me predsjedniku njihova saveza. Vodio sam reprezentaciju, a poslije i Persepolis, u to vrijeme njihov najveći klub, koji dvadesetak godina nije bio prvak, a ja sam ih odveo do dva uzastopna naslova prvaka. Zato su me i obožavali. Kasnije sam vodio i Sepahan i Damash”.
Vidjevši kako radi dali su mu reprezentaciju: “Tadašnji predsjednik saveza, poslije i Persepolisa, obožavao me, pa je kasnije na moju preporuku doveo i Ivića, Bonačića, Begovića, Katalinića, Matkovića i Mijača, a kasnije su došli i Dalić, Blažević, Kranjčar, evo sad i Štimac… Iranci obožavaju Hrvate i naš nogomet. Imao sam svog vozača, živio sam u vili s bazenom… Ispahan je prekrasan, poput Pariza, a hrana je vrhunska. Prevoditelj mi je bio liječnik reprezentacije, koji je studirao u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu”.
U Iranu je bio i Tomislav Ivić. U njega su polagali velike nade, no Ivić koji je uvijek bio perfekcionist, a to traži i od svojih igrača. Na izborničkoj dužnosti Irana je izdržao četiri mjeseca, od siječnja do svibnja 1998. godine. “Ti igrači imaju urođeni talent, a nedostaje im posvećenosti i profesionalnosti. Ali, kada, danas-sutra, zaigraju po europskim i nauče se disciplini biti će vrhunski igrači”, govorio je Ivić. A tako je i bilo. Danas je Iran respektabilna nogometna sila, a mnogi igrači igraju po europskim klubovima.