Na današnji dan prije 31 godinu, sa položaja srpskih agresora s planine Ozren pogođena je ‘Tuzlanska kapija’, gdje je ubijena 71 osoba, a više od 100 ih je ranjeno.
Na ‘Dan mladosti’ pokušali su ubiti mladost Tuzle.
U večerašnjem izdanju emisije ‘7Plus’ sjećamo se ovog užasnog ratnog zločina, za koji je general vojske RS Novak Đukić pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora. On je nakon izricanja presude pobjegao u Srbiju, gdje se i danas skriva od bosanskohercegovačkog pravosuđa, dok pravosuđe Srbije izbjegava da ga procesuira i preuzme obavezu osiguranja izdržavanja njegove kazne.
Sa nama u emisiji bili su profesor Berko Zečević, vojni analitičar i sudski vještak koji je pripremio balistički izvještaj o udaru granate kalibra 131 mm na ‘Tuzlansku kapiju’, Dino Kalesić, otac najmlađe ubijene osobe, malog Sandra, koji je imao samo dvije i po godine, te Samir Huseinefendić, preživjeli svjedok i jedan od najteže ranjenih, danas stopostotni invalid koji živi prikovan za invalidska kolica.
Odgovarajući na pitanje da li će Bosna i Hercegovina dočekati da presuđeni ratni zločinac za ubistvo 71 osobe, uglavnom mladih ljudi, Novak Đukić bude izručen i upućen na izdržavanje kazne, profesor Zečević je vrlo pesimističan, uz jasnu poruku koju, kako kaže, moramo zapamtiti:
Ne mislim da će Đukić ikada otići u zatvor ili da će se ikada bilo šta promijeniti. Mislim da se mi trebamo promijeniti. U smislu da nikada više ne dopustimo da nam se dese 1992. ili 1995. To znači da moramo biti ekonomski, politički i vojno stalno jaki. Moramo imati jaku namjensku, odnosno vojnu industriju. Ne smijemo više dopustiti da imamo ljude u okruženju koji nas mogu nekažnjeno ubijati, jasan je profesor Zečević.
Govoreći o stalnom životu sa bolom gubitka dvogodišnjeg djeteta koje je te večeri izveo u šetnju, otac ubijenog Sandra, najmlađe žrtve ‘Tuzlanske kapije’, Dino Kalesić smatra da bi ovaj zločin, kao i svi drugi u Bosni i Hercegovini, trebali ući u udžbenike:
Naravno, želim da dam podršku onome što je rekao profesor Zečević, a kao svoju poruku onima koji nas gledaju želim ponoviti ono za šta se već dugo vremena zalažem i borim: ‘Tuzlanska kapija’, ali i sve bosanskohercegovačke kapije, trebale bi ući u udžbenike. Mislim da je to najispravniji način da se materija oblikuje na bazi činjenica, istine, bez osuda i bez poziva na revanšizam, kako bi naraštaji koji dolaze – generacije naše djece i djece njihove djece – imali činjenice i pravu istinu o svemu što se desilo u BiH. Ne samo, dakle, o Tuzlanskoj kapiji, nego o svim bosanskohercegovačkim kapijama. Smatram da su prihvatanje krivice i priznavanje zločina jedini ispravan put da se na ovim prostorima ponovo živi normalno, poručio je Kalesić.
Jedan od preživjelih, teško ranjeni Samir Huseinefendić, uz veliki napor prisjeća se te večeri, ističući da se i ovom prilikom želi zahvaliti svim ljekarima u UKC-u koji su radili te večeri, kao i građanima Tuzle koji su svojim automobilima prevozili ranjene:
Ja bih prije svega da se zahvalim na pozivu i prilici da govorim o toj večeri i granatiranju. Sve što je rekao Dino Kalesić u potpunosti podržavam, ali se posebno želim zahvaliti svim radnicima UKC-a koji su te večeri pomagali nama ranjenicima, kao i osobama koje su svojim automobilima pomogle da se ranjeni i ostali prebace do bolnice, kazao je Huseinefendić, a potom podijelio i svoju zabrinutost zbog zaborava:
‘Omladina kao omladina – čini mi se da sve manje shvataju, kao i sam grad Tuzla, kako je to bilo i zašto se ta uspomena mora čuvati. Kao što je Dino rekao, roditelji ubijene djece sada već odlaze. Pitanje je koliko je braće i sestara još ovdje sa nama. Sve čini se, ide u zaborav, ali, koliko ćemo uspjeti da ne dopustimo da ovaj zločin padne u zaborav zavisi od nas koji smo preživjeli, ali i od grada Tuzle, kantona i svih onih koji nešto znače u ovom gradu – da ne prestanu govoriti o ovom zločinu, naglasio je Huseinefendić.
Svakako pogledajte cijeli razgovor kako biste saznali sve detalje o ovoj noći, sjećanjima učesnika, ali i priču o tome kako je jedva izrađen balistički izvještaj koji je doveo do osuđujuće presude ratnog zločinca Novaka Đukića na 20 godina zatvora za ubistvo 71 i ranjavanje više od 100 osoba na današnji dan prije 31 godinu u Tuzli.
